< travanj, 2011  
P U S Č P S N
        1 2 3
4 5 6 7 8 9 10
11 12 13 14 15 16 17
18 19 20 21 22 23 24
25 26 27 28 29 30  


Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Komentari On/Off

Kruha i igara - Početna


Opis:

Blog za NEosobne potrebe... Kritički osvrti jednog laika na aktualne društvenopolitičke teme. Itakodalje.

Moj-Oglasnik.com.hr

Favoriti
Jbg... Počeo sam upisivati linkove na blogove osobnih favorita, pa sam skužio da će uvijek netko faliti (možda sasvim nezasluženo)...
Favoriti su mi tu negdje u komentarima.
   

Kruha i igara

15.04.2011. petak

"Usmjereni bijeg" ili etničko čišćenje?

Pogodila me ta presuda. Skroz je sad nevažno tko je pohitao "mobilizirati" javnost (a bilo ih je, da, i idu mi na živce, ali zaista su sporedni). Nisam očekivao takvu drakonsku kaznu, jer, zapravo - osuđeni generali bili su tek kotačići mehanizma, a na*ebali su za cijelu tu mašinu.

Sporno je zapravo to etničko čišćenje. Ono je postojalo (i to je javna tajna, to smo tada svi znali) iako ne u onom svom najcrnjem obliku - nitko nije krenuo u osvajanje s ciljem da istrijebi suvišan narod sa svog područja, ali se išlo na taj način da ih sila koja se valja u njihovom smjeru uplaši i da im se ostavi prostor za bijeg s HR teritorija (a tada se tvrdilo da je za akciju stiglo i zeleno svjetlo izvana).
To "plašenje" je najveći kamen spoticanja u cijeloj priči. Tada smo ga odobravali svi. Jer bio je to poprilično bezbolan način da se situacija riješi, da se reintegriraju otkinuti dijelovi države i da život napokon krene nekim normalnim tijekom. Oslobodilačke akcije izvedene su brzo i čisto, svi su bili sretni zbog toga. Naši su krenuli, frontalno, nisu ih okružili. Njihovi su pobjegli jer im se to dozvolilo. Nije bilo "krvi do koljena" kako je prije tih akcija izgledalo da bi moglo biti i čega se je gnušao svaki normalan čovjek.

Sporno je to da se taj inicirani bijeg smatra etničkim čišćenjem i da je zbog njega na Hrvatsku bačena sjena opakog zločinca. Zločinca koji treba odgovarati za svoje zločine.

Organizatori spornih akcija više nisu na ovom svijetu, oni nisu mogli ni pred kakav sud. A netko je morao. Europa i svijet su tražili glave, žrtvene janjce. U cijeloj priči uopće nisu bili bitni konkretni zločini pojedinaca, iako se njima non-stop baratalo u toj nekoj sivoj, nejasnoj zoni između individualne i zapovjedne odgovornosti. Individualni zločini bili su tek povod za suđenje generalima. Nemušta izlika.

Umjesto da se pronađu i osude zločinci koji su počinili konkretne zločine na terenu (a bilo ih je, naravno, kao što je u HV bilo ovakvih i onakvih ljudi), Haag se okomio na vojnike i vojnu hijerarhiju s ciljem da preko njih optuži i osudi (a time i očisti, rekao bih) cijelu jednu državu. Gotovina i Markač nisu inicijatori etničkog čišćenja, oni su jednostavno glave koje su morale pasti da se smire strasti onih koji su tražili balans krivnje za zbivanja na Balkanu. I prijem Hrvatske u članstvo EU je također tražio riješenu situaciju.

Ante i Mladene... "Priložili" smo vas. Jebiga. Bad luck.

I to je jednostavno moralo biti tako. Bilo bi tako i da je neka druga garnitura bila na vlasti. To su te političke igre koje nadilaze shvaćanja nas sitnih pojedinaca. Koje započinju, vode i završavaju ratove. Koje svađaju i mire. I zbog kojih u konačnici uvijek najebu oni obični, mali ljudi, koji su se zatekli u pogrešno vrijeme na pogrešnom mjestu.
- 19:55 - Komentari (0) - Ispis - #

Dan "G" iliti tko sve Anti želi dobro

Priča o Gotovini mi od početka ide na živce. Kao prvo, Gotovina je tek jedan od generala. Tek jedan među tisućama branitelja. Specifičan je samo po tome jer ga je desničarski polukriminalni milje uzeo za svoju maskotu. Vrijeđa činjenica da svi ostali mogu biti suđeni i osuđeni, za njih će malo tko podići glas, a oko Entoni Keša se diže revolucija. Rekao bih - revolucija kojoj je ponajmanje kumovao on sam.

Kad god vidim plakat ili majicu s likom Gotovine (najčešće popraćeno tekstom "Gotovina: heroj, a ne zločinac"), uvijek mi padne na pamet pitanje "A Čermak, Markač, Blaškić, ADEMI?"

Tko su oni? Neki šupci?

Ambiciozni desni wannabe-političari, bez ideje, programa, teksta, takvi ga trebaju. Takvi trebaju ime kojim će pokrenuti mase, stada ovčica bez vlastitog mišljenja, podložna glasnim čobanima.

Danas je Dan "G". Jedni priželjkuju malu kaznu, drugi ne vjeruju da je to moguće, treći bi čak i oslobađajuću presudu.

Da li je Gotovina zločinac? Gdje počinje, a gdje (možda) prestaje zapovjedna odgovornost?
Ne znam. Sve je to u ovoj priči zapravo manje važno. Važno je samo da li će Gotovina u zatvor na kratko ili dugo vrijeme, ili možda neće uopće.

Priželjkujem (iako je to najmanje vjerojatno) da ga oslobode. Iz istog onog razloga zbog kojeg oni koji glasno izvikuju njegovo prezime žele da bude zatvoren - kad bi ga oslobodili izbili bi im motivaciju, inspiraciju, lajtmotiv, zadnji adut iz rukava.

Opet bi ostali tek čobani bez teksta. Bez programa, ideje i smisla.

- 01:07 - Komentari (0) - Ispis - #

22.03.2011. utorak

Po prvi put u životu - glasati za HDZ?!

Photobucket
Ne, nisam s uma sišao. :))
Iako se i ja povremeno upitam jesam li, no - kad malo proanaliziram, shvaćam da ne gubim nit. Ideje mi imaju glavu i rep. Početak i kraj. Motiv i cilj.

Dakle, doći će i ti izbori. Prije ili kasnije. I ja ozbiljno razmišljam da po prvi put u životu zaokružim HDZ.

Na koji bi način uopće deklarirani ljevičar mogao zaokružiti HDZ? S dvije ruke, vjerojatno. Lijevom bi držao desnu da ne pobjegne. Da se ne trese.

Zašto bi deklarirani ljevičar zaokružio HDZ?

Jebiga... Jer ne vidi drugu opciju. Nema stranaka, a osobito političara na njihovu čelu s nekom vizijom ili programom. Jedina i isključiva priča je napad na HDZ. Jedini program je napad na HDZ. Jedina vizija je napad na HDZ.

Ne profiliraju se ljudi koji bi mogli preuzeti funkcije. Ne oduševljavaju me tamo neki oporbeni stručnjaci svojom stručnošću. Nije se pojavio nitko nov i zanimljiv, neokaljanog imena. Nije se pojavio nitko tko bi npr. kresnuo laktom u rebra Zorana Milanovića i promrsio kroz zube "Daj malo stani na loptu, vlastohlepni klipane!".

Ili vlastohlepni vukovi iskeženih očnjaka, ili hijene okaljanih obraza. Ili, kao treće - bezlični, mlitavi ađutanti prethodno spomenutih, čista ali i nebitna imena, oni koji ne mogu složiti tri rečenice bez šalabahtera i PR-službi.

Uhvatit ću čvrsto tu ruku drugom rukom. I pritisnuti vrh olovke na papir. I opcrtati malu kružnicu.

Hoću.



Hoću, p**** materinu. Mislim, možda i bih, da su u pitanju jedna ili dvije godine.

Ali četiri... Četiri su previše. Četiri godine s Kraljicom Majkom Jadrankom na televiziji, po tri-četiri puta dnevno u udarnim terminima... BRRRRRRRRRRRRR!

Ipak ne.

To (još uvijek) normalan čovjek ne bi mogao podnijeti.
- 23:52 - Komentari (7) - Ispis - #

18.03.2011. petak

Hrvat. Napokon.

Oduvijek mi je bilo teško predstaviti se, opisati u par riječi. Obično su me gledali kao Marsovca.

Od oca Hrvata, ali nije katolik.

Od majke pravoslavke, ali nije Srbin ni pravoslavac

Branitelj, ali ne i Thompsonovac.

Dragovoljac, ali ne i "busač u prsa".

Ratni vojni invalid, ali ne i desničar.

Ljevičar, ali ne i jugonostalgičar.

Simpatizer oporbe, ali ne i član stranke.

Oko mene svi su bili drugačiji. Branitelji-desničari, esdepeovci-jugonostalgičari, invalidi- MPT-ovci...

"Mojih" nigdje nije bilo.

Sve do jednog dana. Onda su ostali bez plaća, bez prava, bez posla...

I izišli na ulice.

Isti ovakvi kao i ja. Pod hrvatskim zastavama, koje više ne predstavljaju samo desničare, samo Thompsonovce, samo katolike i hadezeovce.

Pod hrvatskim zastavama. Napokon.

Popljuvani od "svojih", pokradeni od "domoljuba", poniženi od vlasti i zakonodavstva.

Jednako vrijedni i bezvrijedni. Jednako bijesni.

Obični, mali, do jučer tihi - HRVATI.



- 15:45 - Komentari (4) - Ispis - #

20.02.2011. nedjelja

Jaci želim...



... da napusti mjesto premijerke države da bi mogla dobro zaraditi popisujući stanovništvo na predstojećemu popisu.

Na taj će se način ujedno približiti onim tisućama (334.000) nezaposlenih koji lagodno žive.
- 15:31 - Komentari (0) - Ispis - #

20.01.2011. četvrtak

Nekad davno...

... prije no što smo dozvolili da nas uzme rad, materijalne potrebe, trčanje za životom... Tj. prije no što sam dozvolio.

Bio je to kraj devedesetih, bližila mi se trideseta, pred sobom nisam imao nikakvu perspektivu (sa sadašnje točke gledišta - realna perspektiva je vjerojatno bila tek ostati živ, zdrav i normalan) a počeo sam otkrivati hedonizam, isti onaj kojeg bi i danas volio upražnjavati kada bih za njega imao vremena i mogućnosti.

Tada sam razvio tu sposobnost čekanja da se zemljina kugla okrene, sposobnost na koju sam u dobroj mjeri već zaboravio.
Ono - sjedneš u birc u pol bijela dana, naručiš vodku s puno leda i limuna (o da, cugalo se tih dana), okreneš se prema izlogu i buljiš van. Gledaš ljude kako prolaze. Gledaš im izraze lica, zabrinute, lagodne, nasmijane, izgubljene... Izmišljaš priče o njima u svojoj glavi.
Čekaš.
Čekaš da svi prođu. Čekaš da se velika lopta okrene za koji stupanj.

Mogao bi tako zauvijek. Čekati. Ispijati. Gledati.

Mogao bi, da. Kada bi ti to netko platio, omogućio. Čekati. Živjeti polako. Živjeti svaki pomak majčice Zemlje.


Ali ne možeš.

Moraš trčati. Za poslom, novcem, boljitkom.

Ali ne stižeš ih, kurvine sinove. Uvijek su barem pet koraka ispred tebe.

Često poželiš opet zastati. I čekati. Ali ne znaš to više, jebiga.

Trčiš k'o majmun.

- 00:31 - Komentari (3) - Ispis - #

17.01.2011. ponedjeljak

Parada gluposti

Od ideje do realizacije često je dug put.

Isto tako i od načelnoga stava do onog provjerenog i potvrđenog.

Tako sam i ja načelno deklarirani antihomofob. Kada bih to pokušao objasniti, rekao bih za sebe da mi se baš JAKO NE SVIĐAJU oni glasni naci-homofobi, ali isto tako i da ne odobravam baš svaki čin ili zahtjev LGBT zajednice.

Npr. - apsolutno ne odobravam gay-parade.

Za koga to može biti dobro? Za koga može biti dobro kada u pol bijela dana pred ljude koji imaju mnoštvo egzistencijalnih problema, koji odjeveni u odjeću kupljenu na sniženju hitaju na posao na kojem možda i neće dobiti plaću - iziđu ti našminkani, razgolićeni likovi koji se tako upadljivo i namjerno provokativno drpaju i uvaljuju si jezike (a kako to u pol bijela dana na javnom mjestu ne rade ni najbuntovniji heteroseksualni klinci)?

Pred ljude koji svakoga dana jedva spajaju kraj s krajem izlaze Sodoma i Gomora, odjeveni onako kako se možda ne odijevaju niti u liberalnim gay-klubovima. I plaše ih. Naravno da ih plaše.

Zar je to dobar način se o gay-tematici senzibilizira konzervativna sredina?

Senzibilizirati maljem u čelo???

Po meni takva hrpa likova grotesknog, asocijalnog (možda je to pravi izraz) izgleda nikako ne spada na te ulice u pol bijela dana, osim kao dio nekoga karnevala ili predstave i ništa, baš ništa dobroga ona tu neće učiniti.

Ako je gay populacija zapravo hrpa asocijalnih, pirsanih likova koji se žele čoporativno jebati na javnom mjestu u pol bijela dana, onda ni ja takvu populaciju ne podržavam. Jer život uglavnom nije jebanje na javnom mjestu, i kada bi ga svi tako doživljavali vjerojatno bi se suočili s krajem vrste koju je ipak uzdigao rad (bez obzira koliko on sada bio otužna priča) i koju jedino neke ustaljene civilizacijske norme mogu održati.

Da li je gay-populacija baš to? Mislim da nije. No, zbog nečega nam ona pokušava stvoriti takav dojam. Ili, radije bih rekao - zbog nečije gluposti.

Jedini pozitivan dio te priče su reakcije koje se o njoj mogu čuti iz usta raznih Keruma ovoga svijeta. Razotkrivanje totalnog kretenizma.

- 01:06 - Komentari (2) - Ispis - #

14.01.2011. petak

Euroskepticizam

Slušam tu neku emisiju, drnda mi na TV-u iza leđa...

Rijetke su javne osobe koje me samim pojavljivanjem naježe, osim naše megaprisutne Jace takav je i Letica.
S ove vremenske distance više ne mogu utvrditi zašto sam ga nekih davnih dana čak i simpatizirao.

I kaže tako Letica kako je devedesetih godina prošlog stoljeća euro-optimista u HR bilo oko 90%, a sada u tu skupinu spada možda tek trećina stanovništva.

Oj, Slavene... Nije ih bilo 90%, to je samo tvoj omiljeni teniski suparnik volio činjenice tako izvrnuti i podesiti, bilo mu je oku ugodnije pročitati.

Zaista, što ćemo dobiti ulaskom u EU?

Mnogo, vjerujem. Prije svega, nekoga tko će nas voditi kao ovce na pašu, jer se sami voditi ne znamo.

Oduvijek smo trebali vladare, ovo je samo kozmetički dotjerana verzija iste potrebe.

Ne znamo upravljati vlastitom državom... Za koju smo izginuli. Ne znamo jer bi (prije svega) ukrali i stakleno oko iz duplje vlastite matere, kad bi čemu vrijedilo.

Baš veselo. I optimistično.

- 22:55 - Komentari (0) - Ispis - #

30.12.2010. četvrtak

Osnovni sigurnosni principi za bezbrižan život na internetu

Svakih nekoliko dana čujem da su nekome npr. otuđili profil na Facebooku, ili slično. I uvijek se iznenadim. Ono, NIKAKO mi nije jasno šta im i kako to naprave.

Postoje mnoge stranice koje se bave sigurnošću na internetu i koje će vas zasuti brojnim tehničkim pojmovima koje morate proučavati, a za to nemate vremena ni volje, ili će vas i dodatno zbuniti.

Iako ovaj blog do sada ne služi za takve teme, nabrojati ću ovdje nekoliko najosnovnijih principa kojih se treba pridržavati, da bi vaš boravak na internetu bio što sigurniji. Pročitajte redove koji slijede, kraj će brzo, trudit ću se biti jasan i zabavan, a i ne boli. :))

1. Imajte instaliran antivirusni program koji se redovito sam obnavlja.
Ovaj dio bi zapravo bio dužnost onoga tko vam održava računalo (ili onog tko vam je instalirao Windowse), a svaki korisnik bi trebao imati nekog takvoga (koji će jednom ili dvaput godišnje pregledati situaciju, ono, da li vam antivirus šljaka, da li sustav djeluje zdravo i ispravno i sl.)

2. Koristite koliko-toliko kompliciran password tj. lozinku, zaporku.
Ako vam je korisničko ime Plavuša, nemojte si dozvoliti da vam password bude Plavusa ili Plavusha. Primjer kvalitetnog passworda je npr. 24FpG29awS . Dakle, kombinacija nasumično odabranih slova (velikih i malih) i brojki. Za početak ju možete zapisati na papirić, nakon nekoliko upisivanja već ćete ju zapamtiti.

3. Ne koristite opcije za pamćenje passworda koje vam vaš preglednik interneta ponudi pri prvom upisu.
Ja koristim Mozillu Firefox i kad prvi put upišem lozinku, Firefox mi ponudi tri opcije pamćenja lozinke: "zapamti", "nikad za ovu stranicu" i "ne sada". Redovito odaberem "nikad za ovu stranicu", onda me više ne pita, a ja lozinku moram zapamtiti. Razlozi: neki računalni crvi (trojanci) koji probiju vašu antivirusnu zaštitu koriste ovu opciju da bi svojim kreatorima slali privatne podatke korisnika koji su spremljeni u računalu kao što su passwordi, brojevi kreditnih kartica i slično, drugi razlog - kad stalno upisujem password, znam ga i u snu, ma koliko on bio kompliciran.

4. Ne služite se javnim računalima (u internet-kafićima ili sl.) za pregled privatnih stranica poput svoga facebook profila, webmail inboxa, računa internetskog bankarstva i slično.
Nikad ne znate da li je netko na takvo računalo instalirao neki program kojem je cilj krađa privatnih podataka (passworda, brojeva kreditnih kartica i ostalog). Takva računala koristite isključivo za npr. pretraživanje interneta.

5. Nikad vam administrator neke normalne, legalne stranice neće zatražiti da mu u mailu napišete svoj password
Dakle, ako vam neki lažnjak to zatraži, izbacite srednji prst pa mu ga slikajte kao odgovor. :)))
Također ne nasjedajte na zezancije poput one koju sam neki dan vidio na facebooku... Naime, momak je napisao status u stilu "Nisam ni znao da facebook vaš password zamijeni zvjezdicama ukoliko ga napišete u komentaru". I to je potvrdio prvim komentarom ispod tog statusa. U kojem je, NARAVNO, sam upisao nekoliko ZVJEZDICA. I naravno - našla se cura koja je nasjela i napisala svoj password. :))))))

6. Ne otvarajte e-mailove koji vam u naslovu tvrde da ste osvojili jackpot na novozelandskom lottu, da vam je tetka iz Swazilanda ostavila milijune nasljedstva ili slično.
Jer, ako malo promislite sjetit ćete se da niste igrali novozelandski lotto i da nemate tetku u Swazilandu.
Ako ih i otvorite, ne otvarajte njihove attachmente za koje vjerojatno tvrde da u njima nalazi potvrda kojom možete podići tu silnu lovu. Ili - ne šaljite im broj kreditne kartice DA BI VAM NA NJU UPLATILI DOBITAK. Jer, sjetite se još jednom: NISTE igrali novozelandski lotto.
Broj kreditne kartice ne dajete NIKOME na pismeni zahtjev u elektroničkoj pošti ili u bilo kakvim porukama na internetu, a plaćate njome samo na stranicama za koje konkretno znate da su sigurne. Dakle, www.tko-zna-kakva-je-ovo-stranica?.com nije stranica na kojoj ćete nešto kupovati.

7. Ako vam se neka web-stranica učini sumnjivom (to nije ona stranica koju ste očekivali, ili izgleda kao njezina loša kopija), možda je kreirana samo za to da vam ukrade privatne podatke.
U tom slučaju pogledajte što piše u traci adrese ilti address baru. Ako mislite da ste na facebooku, onda bi u njoj trebalo pisati http://www.facebook.com/ a iza ove zadnje kose crte tada može pisati svaštanešto. Address bar vam je traka u vrhu ekrana, tj. OVO (klikni za sliku).
Ovo nije česta pojava. Puno češća pojava je da vam npr. na Facebooku neki profil traži da kliknete na tamo neki "Like" iliti "Sviđa mi se" ("Lajkaj") da bi vidjeli neki sadržaj. Ako ste malo bolje pogledali, ti "Like" dugmići uvijek izgledaju nekako mrljavo, zar ne? To je zato što oni nisu dio Facebooka, već su ih kreirali oni koji od vas mole da nešto "lajkate". NIKAD ne znate što se krije iza toga. Može biti neka bezvezna i bezazlena slika koja vam neće osobito obogatiti dan niti život, a može biti i ozbiljan sigurnosni problem kao npr. preusmjerenje na neku opasnu stranicu na kojoj ćete "popušiti" trojanca, prusmjerenje na kopiju Facebook login-a (tu opet važi ovo s početka ove točke - pogledajte u adress-bar!) gdje će vam zdipit podatke za logiranje ili slično.
NE KLIKAJTE NA TO. Bez obzira što vam za taj klik obećavaju da ćete vidjeti ženu sa šest sisa.


To bi otprilike bilo ono najvažnije. Dakle, uglavnom se sve svodi na to da imate antivirus, dovoljno kompliciranu lozinku koju pamtite vi, a ne računalo, da ju ne odajete nikome nepoznatom (kao uostalom ni bilo koji drugi važan podatak), te da ne klikate na ono što vam silom guraju pod nos neki nepoznati ljudi, a nije vam baš potrebno.

Uživajte. ;)
- 23:21 - Komentari (3) - Ispis - #

Osjećaj za realnost



"U godini koja je bila možda i najteža za HDZ izvukli smo pouku. Ona glasi - povratak korijenima", reče Jaca.

According to Jutarnji, mislila je na Tuđmanove korijene.

Ja se nekako odmah sjetim onog o 100 bogatih obitelji.

A sve da se i ne radi o tome, reklo bi se da Jaca nema baš previše dodira s realnošću, da ne shvaća da je sada već skoro pa 2011. godina, da pokojni vladar baš i nije bio popularan i da ga danas još manje ljudi smatra pozitivcem.

Također nikako da shvati da joj ova "borba protiv korupcije" nikako ne uspijeva očistiti obraz.



Bože, kako će se oni srušiti... Čut će se lomljava do susjedne galaksije.
- 20:49 - Komentari (0) - Ispis - #